Kamala Haris je bila prva žena, crnkinja i osoba azijskog porekla koja je obavljala funkciju potpredsednika Sjedinjenih Američkih Država. Kao potpredsednica tokom mandata Džoa Bajdena, predstavljala je simbol napretka i raznolikosti u američkoj politici, ali je i dalje bila predmet oštrih kritika i snažnog pritiska, naročito od strane desnice. Iako se činilo da će ova istorijska pozicija pružiti Harisovoj značajan politički kapital, njena stranka izgubila je na predsedničkim izborima i sada se postavlja pitanje: kako je došlo do toga? I šta je uticalo na poraz Kamale Harris?
Kritike njenog učinka i percepcija u javnosti
Od samog početka mandata, Kamala Haris se suočavala s kritikama koje su se odnosile na njen učinak u određenim oblastima, uključujući migracionu politiku, gde joj je poverena delikatna uloga rešavanja migrantskih pitanja na južnoj granici SAD-a. Kritičari s desnice ali i levice smatrali su da njen odgovor na migrantsku krizu nije bio dovoljno snažan niti inovativan. S jedne strane, desnica ju je kritikovala zbog „mekih“ stavova prema imigraciji, dok su progresivni glasači s levice smatrali da nije učinila dovoljno da reformiše politiku prema migrantima i zaštiti prava tražilaca azila.
Nedovoljno jasna strategija u odnosu na ključna pitanja
Jedan od razloga zašto Kamala Haris nije uspela da pridobije veći broj birača leži i u nedostatku jasne političke strategije i komunikacije. Tokom kampanje, njeni odgovori na ključna pitanja, poput zdravstvene politike, reforme krivičnog pravosuđa i klimatskih promena, bili su često neodređeni i usmereni ka održavanju statusa kvo. Iako je Harris otvoreno govorila o važnosti ovih tema, njen nedostatak konkretnih rešenja razočarao je mnoge progresivne birače.
Takođe, u zemlji podeljenoj oko pitanja kapitalizma i radničkih prava, Kamala Haris nije zauzela dovoljno oštar stav o ekonomskoj pravdi, što je ohladilo deo levice koji zagovara reformu kapitalističkog sistema. Ova tišina u vezi s kapitalizmom i korporativnim uticajem na ekonomiju od strane jednog demokratskog kandidata mogla je doprineti njenom porazu, jer su birači očekivali odlučnije zalaganje za socijalnu pravdu i pravedniji ekonomski sistem. I između ostalog, to je jedan od razloga zašto nisu izašli na izbore. Ako uporedimo rezultate ovih izbora sa rezultatima prethodnih izbora u Americi – Donald Tramp nije dobio ništa više glasova nego prošli put. Štaviše, dobio ih je manje. Ali ni blizu toga koliko je Demokratska stranka dobila manje glasova – skoro čitavih 20 miliona. Što znači da veliki deo njihovih pristalica jednostavno nije izašao, ili je izašao i dao glas nekoj trećoj partiji.
Kako kapitalizam doprinosi jačanju desnice?
Da bismo razumeli kontekst u kojem se odvijao ovaj neuspeh, važno je sagledati širi okvir jačanja desničarskih pokreta širom sveta, čiji je jedan od uzroka duboko ukorenjen u kapitalističkim sistemima. Kapitalizam, kao ekonomski sistem koji stavlja naglasak na individualizam, konkurenciju i privatnu dobit, često je u vezi s političkim usponom desničarskih struja iz nekoliko razloga.
1. Ekonomija nejednakosti kao plodno tle za desničarsku retoriku
Kapitalizam često proizvodi ekonomske nejednakosti koje su uočljive kroz razlike u prihodima, pristupu obrazovanju, zdravstvenim uslugama i mogućnostima za napredovanje. U situacijama kada ekonomska nejednakost postane izražena, pojedinci se osećaju ugroženo i nezadovoljno. Desničarski lideri često koriste ovo nezadovoljstvo i kanalizuju ga ka oštroj kritici establišmenta, migranata ili manjinskih grupa, nudeći pojednostavljena rešenja.
Ovaj populistički pristup uspešno deluje na ljude koji se osećaju zanemareno ili izgubljeno u kapitalističkom sistemu. Kapitalizam stvara ekonomske disbalanse koji desničarskim liderima daju prostor za jačanje, jer se predstavljaju kao zaštitnici „običnog čoveka“ i branitelji tradicionalnih vrednosti u suprotnosti s neoliberalnim elitama. Dakle, iako ga ni u kom slučaju ne opravdavamo time, porast desničarskih pokreta može se posmatrati kao reakcija na nejednakosti koje kapitalizam kreira. Nažalost, taj uspeh desnice samo dovodi do još većih klasnih razlika, ali nezadovoljan narod to ne može da vidi kao dalekosežnu posledicu dok se sprema da izađe na izbore.
2. Korporativni uticaj i desničarska politika
Kapitalistički sistem omogućava korporacijama i bogatim pojedincima da utiču na političke procese putem donacija i lobiranja. U zemljama poput Sjedinjenih Država, veliki donatori imaju ogroman uticaj na političare i političke partije. Desničarski pokreti, koji često imaju interese u očuvanju korporativnih privilegija, podržavaju kapitalističke vrednosti kao što su smanjenje poreza za korporacije, deregulacija tržišta i smanjenje uloge države u privredi.
Ovaj savez između desničarskih politika i korporativnih interesa omogućava desnici da pridobije značajan kapital i politički uticaj. Kamala Haris, kao predstavnica Demokratske stranke, nije uspela da se oštro distancira od ovog korporativnog uticaja, što je mnogim progresivnim biračima bilo neprihvatljivo. Njena neodlučnost po pitanju radikalnijih ekonomskih reformi ostavila je prostora desnici da privuče one birače koji žele nekakve promene, čak i ako dolaze kroz desničarsku ideologiju.
3. Desnica i strah od socijalne promene
Kapitalizam naglašava individualizam i profit, što je često u suprotnosti sa socijalnim politikama i težnjom ka jednakosti. Desničarske politike često se oslanjaju na strahove od društvenih promena koje ugrožavaju privilegije određenih društvenih grupa. U tom smislu, kapitalizam kao sistem stvara strah od redistributivnih politika i jednakosti, a desničarski lideri vešto koriste ovaj strah za pridobijanje podrške.
Kamala Haris, uprkos svojim liberalnim vrednostima, nije uspela da poveže ideje ekonomske i socijalne pravde, ostavljajući birače bez jasne vizije socijalnog progresa. U svetu u kojem desničarski pokreti nude jednostavne odgovore i prečice, i vrlo su glasni u tome, njen „umereni“ pristup delovao je nedovoljno odlučno, ostavljajući prostor za jačanje populizma.
Kakva je budućnost kapitalizma i desnice?
Ukoliko jačanje desničarskih pokreta nastavi da se razvija ruku pod ruku s kapitalizmom, svet bi mogao da se suoči s ozbiljnim izazovima. Desničarske politike, ukorenjene u kapitalističkom interesu, često ugrožavaju demokratske institucije i ljudska prava. Koliko god ljudi nezadovoljni klasnim razlikama glasali za desno orijentisane partike, kapitalizam uvek pruža materijalnu podršku istoj toj desnici. Demokratski kandidati, uključujući Kamalu Haris, suočavaju se s izazovom kako pronaći balans između kapitalističkog sistema i socijalne pravde. Očigledno je da jednostavna retorika i neutralan pristup ne mogu da odgovore na rastuće potrebe za ekonomskom jednakosti i društvenim reformama. Poraz Kamale Haris može biti signal da je potrebna odlučnija politika koja se bavi pitanjima ekonomske pravde, korporativnog uticaja i nejednakosti. Harrisov neuspeh nije samo poraz jednog kandidata, već i odraz šireg trenda jačanja desnice u svetu, podstaknutog ekonomskim nejednakostima, kapitalističkim interesima i društvenim podelama.
A ako se osvrnemo i na novog američkog predsednika Donalda Trampa, njegova pobeda na ovim izborima može imati negativne posledice za politike širom sveta jer bi dodatno osnažila nacionalističke i populističke pokrete koji su već u porastu u mnogim zemljama. Njegov pristup izolacionizmu i političkom unilateralizmu pod parolom „Make America great again“ može oslabiti multilateralnu saradnju i potkopati institucije koje promovišu globalne standarde u ljudskim pravima, trgovini i klimatskim promenama. Takav uticaj može podstaći i druge lidere da ignorišu ili čak osporavaju međunarodne sporazume i inicijative, čime bi se ugrozila stabilnost i koordinisano delovanje u rešavanju globalnih problema kao što su klimatske promene, migracije i bezbednost. Na kraju, Trampova pobeda bi mogla ohrabriti autoritarne lidere i dodatno ugroziti demokratiju širom sveta, što bi imalo dugoročne posledice po globalni poredak i mir.
Naslovna fotografija: https://www.instagram.com/realdonaldtrump/
