Postoje momenti kada nas dela iz raznih oblasti umetnosti zagrle, stegnu srce, izvuku iz nas suze dok se smejemo i gutamo knedle u isti mah; pa nas tako zagrljene ne puštaju ni kada odsvira poslednji akord, ni kada okrenemo poslednju stranicu, ni kada izbledi poslednji kadar na ekranu – tu moć ima ovaj film.
Da li znate ko je profesor Pol Hanham, jedan od stubova internata za mladiće? Jeste li čuli za njegovog nestašnog učenika Angusa? Poznajete li Meri, neprikosnovenu vladarku školske kantine? Ako se još niste sreli sa Polom – treba da znate da je on profesor istorije. Strog – do beskonačnosti, neumoljiv i tvrdoglav. Na njega ne deluje ni jedno poznato, a ni eksperimentalno sredstvo, u pokušaju učenika da ga omekšaju: nema te sile koja će uticati na profesora. On je nepogrešiv detektor i najmanjeg nagoveštaja đačkih nestašluka. On je najčvršća stena, predvidiv i dosledan. Svet može nestati, ali ne i Pol. Ipak, šta stoji iza strogog profesora?
A onda na scenu stupa Angus.
Učenik koji spletom okolnosti ostaje u internatu tokom Božićnih praznika, gde je Pol predavač i vaspitač. Iza slike dobrog đaka problematičnog ponašanja naziremo nešto dublje. Sklon izazivanju nereda, ovaj inteligentni i hipersenzibilni mladić se na svoj način nosi sa okolnostima: otac je vrlo malo prisutan u njegovom životu, majka se preudala i sa novim suprugom često putuje, pa je za Angusa najbolje, a možda i jedino rešenje – internat.
Ovom neobičnom duetu, koji nikako da pronađe zajednički jezik, pridružuje se kuvarica Meri, glavnokomandujuća školske kuhinje. Jedan od onih likova koje gledaoci vole do obožavanja: otresita, priča samo kad mora, a kada se oglasi – svojim stavom pomera planine. Meri je od onih osoba koje ne moraju ništa da kažu: kada vas pogleda – sve bude jasno. U njen stav, po pitanju bilo čega, uopšte nema sumnje: Meri živi ono što govori i govori ono što misli. A onda, otkrivajući sloj po sloj ovog arhetipa snažne žene tibetanske mudrosti, postepeno saznajemo tužnu sudbinu. Bol je taj koji je Meri dao natprirodnu snagu.
Šta da radi jedna ovakva ekipa, „osuđena“ na druženje u internatu u snežnim predelima Nove Engleske, tokom dve preduge nedelje Božićnih praznika, dok se na horizontu nazire nova 1971. godina? Pa – jedino što može: prvo da se dobro zategnu odnosi, da padnu rasprave, neslaganja, zabrane, ubeđivanja, durenja. Da svako vuče na svoju stranu. Onda da nam jedan po jedan lik otkriva svu tugu, bol i nesagledivu dubinu patnje koji su ih oblikovali da budu baš takvi kakvi jesu: gledaocima neodoljivi. Tuga ima milion lica. Potrebna je velika hrabrost da se nosi bol. A još veća da zastanemo i pogledamo ga otvoreno u oči. Niko ne može stalno nositi teret. Nekada ga treba spustiti, bar na kratko, tek toliko da uzmemo vazduha i nastavimo dalje. Možda u tim momentima primetimo one oko nas koji posrću pod sopstvenim teretom. Možda udruženi lakše nastavimo dalje.
Kada se pred nama počnu nizati poslednji kadrovi, dok se osmehujemo suznim očima, shvatićemo da smo zajedno prešli dug put, sa naša tri hrabra junaka. Da su nas Pol, Angus i Meri promenili – i našu percepciju kada procenjujemo druge ljude. Jer nikada zaista ne možemo znati šta stoji iza ponašanja drugih. Svako nosi svoje rane onako kako ume ili kako je naučio. Isceljenje često dolazi uz podršku drugih, koji su i sami ranjeni. Ikona nezavisnog filma, američki reditelj Aleksandar Pejn, uspešno odoleva nametnutim trendovima. U svojim filmovima se isključivo bavi – malim čovekom. Njegovi junaci su skromni, dobrodušni, nemaju baš sreće, malo su luckasti – i često usamljeni. No način na koji ti likovi pokucaju i uđu u vaše srce, ih čini neodoljivim i bliskim. Specifični, a nenametljivi detalji, neobične karakteristike, široka lepeza unutrašnjih vrednosti, kao i satirični momenti suštinskog humora deluju tako da junake ovog reditelja poželite snažno zagrliti i zaštititi od života.
Pol Đamati je tokom karijere nosio nezvaničnu titulu „Kralja epizodnih uloga“. Kao profesor, Pol je u ovom filmu održao master class glume, u glavnoj ulozi. Dominik Sesa je prvi put pred kamerama, kao Angus, i zaista je neverovatno da je jedan debitant kreirao ovako dirljivu i kompleksnu ulogu. Davajn Džoj Randolf je ulogom Meri oslikala nepresušni izvor snage, kojim daje lekciju iz dostojanstva i plemenitosti. Meri je žena – zmaj sa dušom nežnog cveta, nepobediva u životnim porazima. Kada vam vreme dozvoli, svratite do Bartonove akademije. Tiho uđite na predavanja, smestite se negde u poslednji red. Možda nećete dobiti diplomu ili pohvalnicu, ali ćete sasvim sigurno odatle izaći punog srca, zapitani, smejući se naglas, uz po koju suzu. A dobrodušni profesor Pol, nestašni Angus i nesalomiva Meri će vas srdačno ispratiti i još dugo mahati za vama.
Ako vam se učini da su se ovakvi filmovi rado gledali pre dvadeset, trideset ili četrdeset godina – nije vam se učinilo.
Bojana Simović
Naslovna fotografija: https://www.instagram.com/focusfeatures/
